Celijakija ili glutenska enteropatija do nedavno je opisivana kao bolest koja se javlja rijetko i to redovito u dječjoj dobi. Kako je dijagnostika napredovala, celijakija se počela sve više opažati i kod odraslih osoba.

O čemu je zapravo riječ kod celijakije?
Celijakija se pojavljuje kod genetski sklonih pojedinaca čija prehrana sadrži gluten, ali i kao posljedica infekcija i stresa.
Autoimuna bolest koju karakterizira nepodnošenje glutena već je desetljećima u liječničkim krugovima i među oboljelima poznata pod nazivom celijakija ili glutenska enteropatija. Otad se zna da je uzrokuje unošenje glutena u probavni sustav, zbog čega dolazi do oštećenja, upale i atrofije crijevne sluznice, koja tada ne može upijati hranjive tvari. No, ta gastroenterološka autoimuna kronična bolest kod odraslih bolesnika često može imati i brojne skrivene oblike bez tipičnih crijevnih simptoma, stoga se vjeruje da danas od nje boluje više od milijun Europljana te da je na jednog oboljelog najmanje sedam nepoznatih. Takvo stanje ponukalo je i Europsku komisiju da od 2000. godine izdvaja sredstva za program istraživanja celijakije u koji je uključeno 16 laboratorija iz sedam europskih zemalja. Program istraživanja fokusira se na mjere prevencije te bolesti, ali i praćenje njezinih genskih i bioloških sastavnica.

Celijakija se pojavljuje kod genetski sklonih pojedinaca čija prehrana sadrži gluten, ali i kao posljedica infekcija i stresa. Rezultira oštećenjem sluznice tankog crijeva, smanjenjem lučenja nekih hormona, otežanom probavom važnih nutritivnih sastojaka te razvojem teških i po život opasnih bolesti (karcinom crijeva i maligni tumor limfnog tkiva crijeva). No, dijagnosticira se i kod pacijenata koji pate od nasljednih bolesti: Downov, Williamsov i Turnerov sindrom, kod onih koji su nositelji prirođene srčane greške i u nekim drugim izdvojenim slučajevima.

Klinička slika celijakije
Tipični simptomi celijakije uključuju dugotrajni proljev ili česte obilne stolice, gubitak ili nedobivanje na tjelesnoj masi, nadutost trbuha, gubitak teka i slabo razvijeno mišićno tkivo, posebno muskulatura ruku i nogu. Uobičajena klinička slika kod oboljelih od celijakije jest bol u trbuhu, učestali proljevi i druge probavne smetnje. Uslijed razornog djelovanja glutena dolazi do oštećenja resica tankog crijeva te njihov nedostatak smanjuje resorpciju ili upijanje hranjivih tvari iz crijeva u krv, ali istovremeno dolazi i do poremećaja u sastavu naše bakterijske flore crijeva, takozvane mikrobiote. Ustanovljeno je i da slabokrvnost zbog nedostatka željeza unatoč dugotrajnom liječenju odaje netipičan oblik celijakije, kao i sporiji (nizak) rast starije djece. Ta se bolest još može manifestirati kao kožna celijakija ili jedan posebni oblik dermatitisa, slabijom spolnom moći i plodnošću oboljelih, znakovima srčane bolesti (upala srčane ovojnice), nekim endokrinološkim bolestima, neurološkim poremećajima, poremećajem u razvoju zubne cakline, povećanim rizikom da se oboli od šećerne bolesti, autoimune bolesti jetre, oštećenja nadbubrežne žlijezde i drugo. Danas se još ustanovilo da je i sklonost prijevremenoj osteoporozi povezana s nepodnošljivošću glutena kod pojedinih osoba.

Dijagnostička obrada i terapija
Čak se i dijelovi nekih obroka mogu pripremiti bez glutena, a da zadrže poznati nam okus.
Nakon sumnje na celijakiju najprije se pacijentu određuju protutijela na gluten u krvi te se provodi biopsija sluznice tankog crijeva. Ako se sumnje potvrde slijedi postavljanje dijagnoze i doživotno liječenje, koje prije svega podrazumijeva bezglutensku prehranu. Jako je važno upozoriti oboljele da odbijanje liječenja ili nepridržavanje režima dijete može uzrokovati dugotrajno oštećenje sluznice tankog crijeva i uzrokovati teške bolesti.

Iako se u prvi trenutak čini da se teško pridržavati bezglutenskog režima prehrane, valja samo iz nje isključiti protein ili bjelančevinu pšenice, zobi, ječma, raži i njihovih botaničkih srodnika. Stoga se za pripremanje jela ne smije koristiti brašno tih žitarica, a ni konzumirati industrijski proizvodi koji ih sadrže (žitne pahuljice, prutići, kruh, tjestenina, keksi...). Nužno je uvijek pripaziti na sastojke proizvoda jer se mnogima dodaje gluten za zgušnjavanje ili kao podloga za arome i boje. Bezglutenska dijeta nije štetna za čovjekov organizam jer gluten kao protein nije esencijalan i aminokiseline koje ga čine zamjenjive su drugim prehrambenim izvorima. Baš zato konzumiranjem hrane bez glutena nismo lišeni nutritivno vrijednih sastojka kao ni vitamina i minerala. Tajna te prehrane je u pravilnom izboru namirnica koje se pripremaju po iskušanim receptima.

U prvi trenutak nakon dijagnosticiranja celijakije mnogima se preporuka konzumiranja namirnica bez brašna od "uobičajenih" žitarica čini neostvarivom, ali uvide da "zabranjene" žitarice mogu zamijeniti s rižom, prosom, kukuruzom, ali i s čitavim nizom korisnih mahunarki i gomoljika poput krumpira, slanutka, graha, graška tapioke i batate ili slatkog krumpira. Uz navedene namirnice, u prehrani oboljelih mogu se koristiti heljda, leća, te pseudožitarice kao što su amarant, manioka i kinoja. Prilagođeni ili "novi" jelovnik oboljeli od glutenske enteropatije mogu obogatiti i s različitim bezglutenskim proizvodima koji se proizvode od brašna navedenih namirnica. Čak se i dijelovi nekih obroka mogu pripremiti da su bezglutenski i da zadrže poznati nam okus. Primjerice, umaci se mogu zgušnjavati škrobnim brašnom ili krumpirom, kod pripreme ribljih jela može se koristiti kukuruzno brašno, povrće se može pripremati s maslacem i bez umaka od brašna, a kroketi i nabujci dobro će se "povezati" krumpirovim, škrobnim ili kukuruznim brašnom.


Celijakija u Hrvatskoj
Stručnjaci su ustanovili da u Hrvatskoj na oko 80-90 osoba jedna boluje od celijakije i upozorili da problem predstavlja nepotpuna dijagnostika i činjenica da se za sada samo dio oboljelih stvarno podvrgne liječenju i specijalnom režimu prehrane jer se tek četvrtina pacijenata javi liječniku i uspješno dijagnosticira. Stoga je potrebno apelirati na našu širu zajednicu da pomno prati simptome celijakije kod djece i kod sebe samih, te da u slučaju kada jedu pahuljice od žita, tjesteninu, kruh, kolače, energetske prutiće, umake s brašnom ili bilo kakve proizvode od pšenice, ječma, zobi ili raži, a osjete neke od navedenih simptoma, potraže liječničku pomoć i savjet te da se podvrgnu barem krvnim testovima koji će pokazati postojanje ili odsutnost protutijela na gluten. Time će uvelike doprinijeti svojem općem zdravlju i osiguranju prestanka razornog djelovanja bolesti koja može biti prikrivena. Kod nas postoji i udruga oboljelih od celijakije i mnoge se kvalitetne inicijative odvijaju kroz nju.

Važno je napomenuti da je i za sve one koji nemaju potrebe izbaciti pšenicu, ječam, zob i raž iz prehrane, uputno povremeno konzumiranje proizvoda od kvalitetnih pseudožitarica, raznih mahunarki i upotreba brašna od krumpira, te slatkog krumpira - batate kako bi svoju prehranu obogatili vrijednim biološkim aktivnim spojevima sadržanim i u tim namirnicama.

Imate neobjašnjive simptome umora, probavne smetnje,  probleme sa kožom ili sa kostima? Iako mnogi od navedenih simptoma mogu biti povezani sa drugim bolestima, postoji preko 200 simptoma koji mogu ukazati na celijakiju.

Da li znate da je više od 55 vrsta bolesti povezano sa glutenom?

Procenjuje se da se kod čak 97% osoba koje boluju od problema uzrokovanih glutenom, kao što su alergija, intolerancija na gluten ili celijakija, ne postavi prava dijagnoza. Neke studije pokazuju da 7,5% stanovnika Amerike ne podnosi gluten.

Zapanjujuća je procena da na svakog dijagnostikovanog ide 7 nedijagnostikovanih osoba obolelih od celijakije, što dovodi do broja potencijalnih celijakičara na teritoriji Srbije koji se kreće između 35.000 i 70.000.

Šta je gluten?
Gluten je protein koji se nalazi u određenim žitaricama: ječmu, pšenici i raži. Uglavnom kontaminira i u ovsu (zobi) iako je to žitarica koja prirodno ne sadrži gluten. Osnovna uloga glutena u pripremi testa je njegova funkcija lepka. On daje testu elastičnost, rastresitost, bolje zadržavanje oblika i strukture, ali i utiče na podizanje testa.

Nalazi se u gotovo svim industrijskim proizvodima, pekarskim proizvodima, pivu, začinima, bombonama, čokoladama. Međutim, gluten se nalazi ne samo u hrani. Poznato je da ga upotrebjavaju farmaceutska i kozmetička industrija, te se nalazi često u pastama za zube, šamponima i proizvodima za negu kože, lekovima, ali je čest sastojak i u dekorativnoj kozmetici. Osobama koje su obolele od celijakije čak i minimalna količina glutena u ruževima i balzamima za usne može prouzrokovati zdravstvene smetnje.
Postoje dva načina dijagnoze celijakije: analizom putem krvi i biopsijom creva. Najčešće se prvo rade tekstovi iz krvi, ali biopsija uspostavlja definitivnu dijagnozu.

Analize krvi mogu obuhvatiti analizu antitransglutaminazna antitela (anti-tTG) ili antiendomiozijalna antitela (EMA) i antiglijadinska antitela (AGA) koja se najčešće primenjuje prilikom dijagnoze celijakije kod dece do 3 godine starosti.

Biopsija podrazumeva uzimanje tkiva putem crevne biopsije koje se šalje na histopatološku analizu. Ukoliko nalaz pokaže atrofiju sluzokože tankog creva i povećane intraepitelne limfocite dijagnostikuje se celijakija. 

Genetika i celijakija

Postoje i genetska testitranja koja mogu ukazati na prisustvo gena, ali takve analize ne potvrđuju samu bolest, već testiranje određenih gena služi da bi se dijagnoza celijakije isključila. Ukoliko se dokaže prisustvo gena HLA-DK2 i/ili DK8 to ne mora značiti da je osoba obolela od celijakije ili da će kasnije gen dovesti do razvoja celijakije.

Ovi geni se nalaze kod oko 25% svetske populacije, što ukazuje na to da svaka četvrta osoba ima rizik od obolevanja od celijakije, ali to ne znači da će ikada tokom života oboleti. Dakle, prisustvo gena ne znači dijagnostikovanje celijakije, već mogućnost da se celijakija u toku života može razviti.

Simptomi celijakije
U pomenutoj studiji nalazi se podatak koji ukazuje na postojanje čak 295 simptoma koji mogu ukazati na celijakiju. Ali, glavni simptomi koji su karakteristični za celijakiju i koji pomažu prilikom uspostavljanja anamneze su: 

Probavne smetnje – gasovi, dijareja, proliv, nadutost, mučnina sa povraćanjem, bolovi u stomaku, krvarenje, zatvor (najčešći kod dece obolele od  celijakije).
Dermatitis, osipi, crvenilo kože, naročito Keratosis pilaris ili u narodu poznata kao ćureća koža, koja se javlja na predelima zadnjeg dela ruku, kao znak nedostatka masnih kiselina i vitamina A.
Umor, malaksalost, nizak krvni pritisak, iscrpljenost.
Druge dijagnoze autoimunih bolesti (lupus, psorijaza, multiple skleroze, reumatoidni artritis).
Vrtoglavica, osećaj neravnoteže i drugi neurološki problemi.
Hormonalna neravnoteža – kod žena menstrualne tegobe, neobjašnjiva neplodnost, smanjen libido, impotencija.
Učestale glavobolje i migrene.
Problemi sa zglobovima, kolenima, kukovima – kao što su  upale, otoci, bolovi, spontani prelomi. Problemi sa zubima.
Promena raspoloženja, na primer anksioznost, depresija, razdražljivost.
Međutim, navedana studija je došla do statističkog podatka da 41% odraslih, a čak 60% dece kojima je dijagnostikovana celijakija nije imalo nikakve simptome.

Lečenje i terapija celijakije
Broj lekova kojima se leči celijakija je: nula. Jedini lek za celijakiju je izbegavanje glutena. Potpuno isključivanje glutena iz ishrane je jedina moguća terapija, jer i minimalne čestice glutena mogu izazvati imunološku reakciju.

Bezgutenska ishrana zahteva strogo pridržavanje pravila bezglutenske dijete i čitanje deklaracija na prehrambenim proizvodima. Jedno od pravila je adekvatno čišćenje zbog mogućnosti kontaminacije glutenom.

Najviše treba paziti na skrivena mesta glutena i namirnice za koje nikada ne biste rekli da sadrže gluten.  Za uvođenje u gluten free ishranu može vam pomoći lista proizvoda bez glutena.
Autoimune reakcije izazvane glutenom mogu se razlikovati od osobe do osobe. Neko ima slabije reakcije, dok se kod drugih javljaju ozbiljni problemi koji mogu narušiti stanje čitavog organizma. 
Pokreće Blogger.